Month: August 2021

Birokracija je agent učinkovitosti, radeći reduktivnim izborom i sve većim razinama upravljanja koje ne uspijevaju stvoriti učinkovitiju kontrolu. Paradoksalno, postoji nešto suštinsko u pojmu učinkovitosti što zapravo proizvodi neučinkovitost. …

Jednostavno opažanje da povećanje učinkovitosti korištenja resursa dovodi do povećane uporabe tog resursa poznato je kao “Jevonsov paradoks”. Prvi put opisan od strane Williama Stanley Jevonsa 1865. godine u odnosu na ugljen, a nedavno je korišten kako bi se pokazalo da pogon prema učinkovitosti u brojnim područjima, kao što su fosilna goriva, čine stvari gorim, a ne boljim. …

To znači da se ne možemo osloniti na buduće tehnološke inovacije koje će nam pomoći smanjiti potrošnju resursa i tako na neki način uvesti održiviji svijet. Učinkovitost povećava složenost i kaotično ponašanje; i može dovesti do svih vrsta nepredviđenih katastrofa.  …

Jasno je da su napredak, modernizacija i učinkovitost sada postali suvišni, ako ne i opasno zastarjeli pojmovi.

Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.

Kombinacija neznanja i nesigurnosti, kao i sklonost kaotičnom ponašanju, kontradiktornoj analizi i složenim pitanjima sigurnosti i rizika – sve to znači da su naše trenutne opcije za “uobičajeno poslovanje” (‘business as usual’) sada zastarjele i opasne. U postnormalnim vremenima konvencionalni načini razmišljanja i ponašanja nisu ništa drugo nego poziv na predstojeću katastrofu. Neki od pojmova na kojima se temelji zapadno, kapitalističko društvo, kao što su “napredak je ključan”, “modernizacija je dobra” i “učinkovitost je potrebna”, dobrano su prešli njihov datum upotrebe.

Uzmite ideju napretka temeljenu na kontinuiranom i trajnom gospodarskom rastu. Postoji prirodno ograničenje koliko daleko možemo rasti: granice našeg planeta i granice naših resursa. Ali upravo je nekontrolirani linearni napredak i ubrzanje rasta to što nas je dovelo do ruba kaosa – daljnji linearni napredak, uz popratne monumentalne globalne rizike, prevrnuo bi nas preko ponora. S pojma napretka moramo prijeći na ideju „stabilnog stanja”. Drveće, primjerice, ne nastavlja rasti nakon što dosegne svoju prirodnu visinu – to bi bilo samouništenje.

Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.

Kontradikcije mogu biti paradoksalna, ali obavljaju vrlo korisnu funkciju. Pružaju nam perspektivu koja sprječava pojednostavljenu analizu problema ili situacija. Prisiljeni smo razmotriti sukobljavanje trendova, gledišta, činjenica, hipoteze i teorije i shvatiti da svijet nije podložan naivnim jednodimenzionalnim rješenjima.

Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.

Samoorganizirane panike, poput samoorganizirajućih narodnih revolucija, su sve potencijonalniji fenomen koji se ne može predvidjeti. Trajna mogućnost na horizontu iščekivanja, faktor su koji se uračunava u nestabilno i destabilizirajuće društveno okruženje. Kao takvi projektiraju, utječu i mijenjaju procese i izračune upravljanja i donošenje odluka, međutim, bez obzira na to dovode li do izražaja pitanja koja su ključna, marginalna, isključivo vezane samo za segment i od samointeresa, ili čak i trivijalna te stoga opravdavaju ili proizvode suštinske promjene potpuno su druga stvar.

Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.

Složenost, koja ima toliko utjecaja na fiziku i biologiju kao i na ekologiju, ekonomiju, sigurnost i međunarodne odnose, uči nas važnu lekciju: ideje kontrole i sigurnosti postaju zastarjeli. Ne postoji niti jedan model ponašanja, načina razmišljanja ili metode koje mogu pružiti odgovor na sve naše međusobno povezane, složene nevolje. “Besplatno tržište” jednako je iluzija kao i sugestija da će nas znanost ili liberalni sekularizam spasiti iz sadašnje slijepe ulice. Svijet je dugo bio složeno mjesto, uvijek međusobno povezano. Međutim, doba globalizacije kroz koje živimo razlikuje se u opsegu, dubini međusobne povezanosti i neposrednosti posljedica i reakcija. U naše vrijeme više nemamo luksuz vremena za promišljanje, promatranje i odgovaranje na neželjene ishode, raspravu i upravljanje s nekim prividom reda. Jednostavno prepoznavanje činjenice da su svi naši problemi suštinski složeni uči nas staromodnoj i zanemarenoj vrijednost: poniznosti.

Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.

U globaliziranom svijetu sve je povezano sa svim ostalim. Ništa ne postoji ili se događa u izolaciji. Uzmimo, na primjer, nedavnu pojavu svinjske gripe. To nije samo zdravstveni i medicinski problem. Problem je i u intenzivna zemljoradnja. Vjerojatno nije slučajnost da je epicentar epidemije, meksički grad La Gloria, samo pet milja od divovskog kompleksa industrijskog svinjogojstva, u vlasništvu najvećeg svjetskog proizvođača svinja, Smithfield Foodsa. Naravno Smithfield Foods ne bi masovno proizvodio jeftino tvornički uzgojeno meso kada ga potrošači ne bi sretno gutali. Dakle svinjska gripa je također posljedica što i kako jedemo te cijena i dostupnost te potrošačka potražnja – hrana sve jeftinija, obilnija i dostupnija tijekom cijele godine bez obzira na sezonalnost.

Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.

„Sve što je bilo ‘normalno’ sada je isparilo; ušli smo u postnormalno vrijeme, između razdoblja u kojem stare ortodoksnosti umiru, nove se još nisu pojavile i ništa zapravo nema smisla… Da bismo imali bilo kakav predodžbu o održivoj budućnosti, moramo shvatiti značaja tog prijelaznog razdoblja koje karakteriziraju složenost, kaos i kontradikcije.”

Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.