Kombinacija neznanja i nesigurnosti, kao i sklonost kaotičnom ponašanju, kontradiktornoj analizi i složenim pitanjima sigurnosti i rizika – sve to znači da su naše trenutne opcije za “uobičajeno poslovanje” (‘business as usual’) sada zastarjele i opasne. U postnormalnim vremenima konvencionalni načini razmišljanja i ponašanja nisu ništa drugo nego poziv na predstojeću katastrofu. Neki od pojmova na kojima se temelji zapadno, kapitalističko društvo, kao što su “napredak je ključan”, “modernizacija je dobra” i “učinkovitost je potrebna”, dobrano su prešli njihov datum upotrebe.
Uzmite ideju napretka temeljenu na kontinuiranom i trajnom gospodarskom rastu. Postoji prirodno ograničenje koliko daleko možemo rasti: granice našeg planeta i granice naših resursa. Ali upravo je nekontrolirani linearni napredak i ubrzanje rasta to što nas je dovelo do ruba kaosa – daljnji linearni napredak, uz popratne monumentalne globalne rizike, prevrnuo bi nas preko ponora. S pojma napretka moramo prijeći na ideju „stabilnog stanja”. Drveće, primjerice, ne nastavlja rasti nakon što dosegne svoju prirodnu visinu – to bi bilo samouništenje.
Ziauddin Sadar, Welcome to Postnormal Times, 2009.
